Hoćeš li biti tamo?
|
Naravno da sam kao i većina Vas gledao komemoraciju Michaelu Jacksonu. Pokušavam pisat no od ranog jutra je gužva. Takav je dan. A onda oko 13 sati dolazi Mlinarić vidjet me kako sam, i pozvat na ručak. Par minuta nakon, dolazi Silver i nosi nam ugovore za novi album. Kao; šta sad? Ništa...Ajmo jest. Taman smo sjeli i zove Sale. (u njegovom velikim prostoru u centru grada ću radit izložbu slika 23.rujna 2009). Osim mene tamo će svoje fotografije izložit i Cloud Hunter – fotograf proslavljen po zadivljujućim fotografijama neba. Zadnje 4 godine na relaciji Amerika, Europa, Azija a također. Pita me gdje sam? 'Evo me u restu dvije minute od tebe doma, ajd' dolazi jest.' Terasa je puna cvijeća i ukrasnog bilja. Kamenih zidića na kojima stoje stara sedla i uže sa kapetanove kuće. Do drvenih stolova vode vijugave stazice od dasaka, a sve je to na tako malo kvadrata smješteno u balans da se podno visokog zida od stare opeke gdje gdje obraslog bršljanom osjećam kao da sam dio fotografije negdje u Bavarskoj. Odlično mjesto. Skole je došao naknadno samo na pivu debelo sit od bifteka u umaku od vrganja. Sad je 20.20 sati i konačno sam ostao sam sa njom. Milostiva tipkovnica i ja. Ostao sam paf vidjevši Brooke kako sjajno izgleda. Njezina zauvijek zdrava kosa padala je niz lice i vraćala se iza uha nošena drhtavom rukom njenom. Bilo je super slušat kad je pričala da su se znali sporječkat tko je ranije krenuo u posao i kad je dodala 'Ja sam krenula sa 11 mjeseci a ti s 5 godina...ili?!' Ruke su i dalje drhtale, ali je nastavila prelijepa Brooke. Vidjeh Ushera kako plače. Kako zaista plače. To sebi rijetki u profilu megafaca smiju dozvolit čak i u ovakvim situacijama. Dozvolit tom trenu da te oblikuje. Moraš imat povjerenja u to što radiš, a on itekako zna. Zna šta su rijeke i potoci i zna koliko jaak moment u kojem goriš može bit kad te nije briga koliko njih te gleda. A tek kad se sjetim kako Jennifer Hudson pjeva 'Will you be there' u meni sve titra. Pobjednica 'Američkog idola' i ponosna vlasnica Oscara pjeva meni najdražu njegovu pjesmu. Kao da sam gledao film. Scena u crkvi. Zbor pjeva gospel i čuje se do neba. Onako blažena i u bijeloj haljini nameće svojim stavom iskazivanje respekta sveprisutnih. Ruka je svako malo išla u zrak. I think...black power forever, or something. A bila je i ljuta. Jako ljuta. Na momente sam imao osjećaj da me akcentom podsjeća na dr. M. L.King-a. A što se pozadine tiče na toj pjesmi. Beskraj živog svemira koji osim što zumom ide naprijed i rotira za 360 stupnjeva. Takvim kadrom je i završio njen nastup. Odlazak u dubine svemira i Michaelov glas za zauvijek zbogom. Naravno, glavni boss večeri ispred CNN-a je bio g. Larry King. Njegovo novinarsko visočanstvo nije niti jednom rječju tokom komemoracije radilo išta što bi narušilo tišinu kad je tišine trebalo bit. A što se tiče domaće situacije; .lopovluka, laži, izdaje i sličnih sr*nja. Pa postoje zatvori i kazne samo kad bi još i sudstvo proradilo pa da raspravljamo na kavama oko toga zašto je nebo plavo, a ne tko se ubio da skrati mizeriju bijednog života svog u prelijepoj zemlji Hrvatskoj. |
